|
Uopće ne želeći umanjiti pobjedu mog dragog profesora ovim malo natmurenim postom, ali jedan razgovorčić na poslu, reprezentativan za uobičajeno površno i pomodarsko razmišljanje o toj temi, malo mi je digao živčeke. Pa kao i obično, zaplovim izvan struje.
Profesor, pobjeda, predsjednikovanje i sve ostalo zapravo i nema veze s ovim, jer je vjerujem tek za potrebe izbora, povremeno prisnažio i ono prežvakano "objaviti liste branitelja". Ali već mi se na tu zapravo tek predizbornu retoriku, u bližem okruženju nakačilo svo to naknadno sladostrašće pjesme koju viču mnozi, uz dodatak kako bi na to pride i objavljeno, ratno sranje koje sam jedva zatvorio u ormar i okrenuo se naprijed, trebao biti i ponosan (BTW na kaj, jer nisam faks završio kad i sav pošten svijet i jer sam preživio?).
U biti, to podbadanje mrtve kobile traje već dugo i davno prije današnjeg dana. I tako, dok se ujutro uz kavu komentiralo Bandy-evo vraćanje u naše toplo zagrebačko okrilje i punu kasu prireza koji smo mu sačuvali da se dijete igra ( očekivani nusprodukt pobjede Svjetla, ima tko rješenje? ), već sam čuo: zar ti ne bi bilo drago da se javno objavi "lista" i vidi ko je stvarno branitelj a tko nije?
Kaj, da se onima koji se zablenu u moje osobne podatke otvori treće oko na čelu da "vide" i tom novom čakrom prozru istinu iza suhoparnog upravnog spiska imena?
S moje strane se ovdje radi čisto o očuvanju načela. Ne osobnom interesu, zabole me činjenica radi i apsolutno nemam što kriti, objavili mi svečano urbi et orbi svim znatiželjnicima ime i te izgubljene godine života na "prve linije" i "terene" (koje želim zapravo zaboraviti, od kad mi je JNA kao jedva punoljetnom balavcu bacila Quorum iz ruku i slušalice s ušiju i obukla u uniforme, nikako ih se nisam mogao otarasiti 6 godina), ili ne objavili.
Radi se zapravo o onom papagajskom ponavljanju da je, obzirom da postoji uvjerenje kako ima puno previše branitelja i lažnih invalida, spasonosno rješenje upravo da se lijepo preko interneta, kakogod javno, objavi registar.
Vjerujem da se moj profesor, obzirom da se radi o ozbiljnom pravniku, tek malo zaletio ploveći ponesen atmosferom (ipak se radi o čovjeku nesviklom na parade) na valu općekokodakajućih teza, koje su se doduše za izbore zgodno uklopile u Novu Pravednost.
I da će naći bolje rješenje za taj problem ( kojeg ne niječem da postoji), od kršenja načela ustavne ravnopravnosti građana i zakona o zaštiti osobnih podataka.
Ovako ispada da se potvrđuje teza kako su od svih tih stotina tisuća građana zakopanih u državne registre i arhive koji vrdaju zakon, uvijek najsumnjiviji oni branitelji, pa od drugih moraju biti izuzetak i svi javno prozvani. Oprostite kaj dišem, baš kao i većina branitelja, nemam invalidninu, radim, ne legitimiram se nikome kao takav (evo, ovo je rijetki izuzetak) niti tražim išta na temelju toga, ne nosim trenirke u podne dok u lokalnom bircu uz Žuju igram pikado i ne gutam šake lijekova i tražim kruha preko motike, kao što se polako uvriježava mit da većina to radi.
Ipak, za potrebe diskusije koja mi je malo zagorčala festival demokracije, zanima me Vaše mišljenje:
Prije svega, svi udivljeni mogućnošću da zavire u imena, prezimena i ratne puteve drugih - zaboravljaju da ovdje govorimo o ustavnom načelu. Koje se zove jednakost građana pred zakonom i postojanje propisa koji se Zove zakon o zaštiti osobnih podataka. Tijela koja organizirano skupljaju podatke u građanima ne mogu te podatke objaviti javno. Sve drugo je diskriminacija, pogotovo ako branitelji završe jedini na javnim spiskovima, a svi drugi lažnjaci kojih ima u svim mogućim registrima koje vodi država i koje na sve mile načine plaća, ostanu i dalje u toplom okrilju zakonske zaštite.
Osobno tu "zaštitu" ne trebam, ali pravna država može i treba naći načina za vlastito održanje, bez da pili granu načela na kojoj sjedi.
No dobro, za ljubav pretpostavke, ekipa iz "Dva goluba", Mirko Mirković,susjeda kojoj sam objesio veš ispod prozora, carinik u Šidu, moji frendovi, Božidarka Freit, whoever, će pročitavši moje ime i prezime i ratni put (kod invalida valjda i medicinsku dokumentaciju?), dobiti to sveto pravo podnijeti prigovor. Oni ne mogu odlučivati (..valjda?...) i tako će njihova denuncijacija završiti..gdje? Opet kod nadležnih komisija i revizija. Koje, ako su korumpirane - mogu raditi što hoće, što i prije, svemu tome "ja znam ja bum vam rekel" unatoč.
Naravno da trebaju raditi svoj posao i to bolje nego što čine sada, ali onda u tom grmu leži zec - i trebao bi biti fokus i sukus stvari i tolikih napora. A ako će dakle raditi svoj posao odgovorno, onda ne vidim potrebu da se ljudska imena, prezimena i ratne sudbine bez dubljeg smisla razvlače po internetu i kroz dokona birtijaška društva.
Ja znam osobno barem dva lažna civilna umirovljenika i dva lažna invalida rada, a svjedočenja zlouporaba raznih vrsta mi svaki od čitatelja ovih redaka može sigurbno i osobno posvjedočiti. I može uvijek prijaviti nadležnim tijelima. Pa čemu onda, ako smo već odlučili prekršiti ustavno načelo i diskriminirati jednu skupinu građana, kod takvog genijalnog rješenja zlouporaba kao što je objava, stati samo na objavljivanju imena prezimena & ratnog puta isključivo branitelja? Zašto ne ukinuti zakon o zaštiti osobnih podataka i objaviti sve registre o građanima koje vode državna tijela?
Mora se biti dosljedan, ravnopravnosti sviju radi. Kad se već ruši smisao zakona.
Invalidi rada i umirovljenici PUNO VIŠE KOŠTAJU ovu državu, zašto ne objaviti SVA imena i gdje su i koliko radili i gdje su i kako stradali ili oboljeli? Nikako da čujem da se netko složi oko toga. Medicinske kartone na sunce, pa da ih proučava svatko, po načelu izravne demokracije, te nađe rupe u istima! Imena prezimena, škole, zaposlenja, sve se dade pregledati. Invalida rada i umirovljenika ne samo da ima desterostruko više od npr. invalida branitelja, nego i deseterostruko više izdvajamo za njih. A tek za lažne socijalne slučajeve, nezaposlene s dvije firme prebačene na ženu, povlaštene zajmoprimce, kvazipoljoprivrednike, umišljene bolesnike i varalice na bolovanjima? Papire, imena i prezimena na sunce, pa nek su onda svi sumnjivi.
Moj (nažalost, jer sam izgubio 4 najbolje godine mladog života) ratni put je apsolutno čist i nemam se zbog ičega i pred ikim stidjeti, ali za čije babe brašno bih ja, imenom i prezimenom, ekskluzivno od svih drugih bio diskriminiran od zakonske zaštite i bio predmet random naslađivanja koga god s ceste? Govorim o načelu.
Ali pride, zar zaista vjerujete, ako već ne u genijalnost, onda u efikasnost te ideje?
Problem ili svu tu kažu lažnu invalidnost ili sve te čistačice u stožerima s braniteljskim stažem, generirala su tijela državne uprave. Ne vidim kako će javna prozivka svih pomoći ili doprinijeniti da se ja ili svi ostali branitelji na kraju te balade osjetimo "ponosno" (hebe mi se BTW, za mene su to samo bili i ostali papiri koji su me podsjetili na najtužnije razdoblje moje mladosti a život hvalabogu ide dalje). Zaista bih htio da mi netko razložno objasni zašto se ne bi na kraju svi skupa osjećali bedasto.
Ako su branitelji isključivi i glavni problem ove države i koštaju je najviše, a javni spiskovi pravo rješenje, svaka čast i hebeš načelo ravnopravnosti pred zakonom. Radite prozivke svaki dan, ako je to najviši državni interes. I ako su ratni invalidi puno veći sumnjivci nego x puta veća i skuplja populacija civilnih invalida, koji će i dalje biti anonimni. Objavite nam i adrese, da nam može društvo iz Dva Goluba doć na vrata i pljunut u facu, zašto ne? I uzmu što smo oteli.
Jedino kaj sam dobio, jer invalid nisam, je davni popust na kupnju auta, koji nisam mogao tada kupiti jer love nisam imao. Pa ode i taj samovoz.
Ako pak (čudom) nismo toliki sumnjivci, dozvolite da se založim da se naprave poštena radna tijela, komisije i revizije i to napravi ionako kako se to jedino legalno mora i može. Da se iskorjeni korupcija u državnim tijelima i da ona rade svoj posao. Uostalom, mislim (nadam se) da ako nitko drugi, Profesor zapravo kuži ta po meni osnovna, pravna načela i da je koncept Nove Pravednosti dovoljno širok i za ovo moje njurganje.
I molbu da me se ne razvlači po novinama, internetima i kafanama i podsjeća na izgubljenu mladost ako to baš nije sila; nije li više rata i svog tog sranja koje je davno iza nas - bilo dovoljno?
Rant over.
|
