|
Slavlja, proslave, blagdančići i sl. su generalno OK, svi smo mi dječica u duši i treba nam valjda nekakav ispušni ventil, pa tražimo prigodničarske izgovore za kreveljenje. Al' ima i ona druga strana, medijsko pumpanje koje zaspamava svakodnevicu toliko da svaka takva prigoda postane besmisao same sebe. Ili pak tiha društvena prisila da nam stvari koje smo već sto puta vidjeli, repetirano ponavljamo i pri tom se moramo zabaviti. Nećeš? "Pa daaj..kaj ti je..."?
Krenimo od "najproblematičnijih" 
Valentinovo
Prođoh neki dan gradom u više navrata, a navečer kasno s nogometa doma. I u 22 h pred još uvijek otvorenim cvjećarnicama na Bukovačkoj tiskali su se i dalje uznevjereni muškarci, snuždeni muževi & bezidejni dečki u potrazi za svojim primjerkom ruže u celofanu za sto kuna, kojom će jeli, pokazati svojim voljenim partnericama koliko su spremni riskirati za ljubav.
Na Valentinovo, dan zaljubljenih, dan ljubavi žarke. Kada mediji kreću u lov na ranjenu i zbunjenu mladunčad zebri:
- "Provedite romantični vikend u dvoje u wellness centru "Aromatherapia", večera uz svijeće uključena. Najavite se unaprijed, cijena 999 kn"
- "Iskažite vašu ljubav kupnjom novog Renault Megana. 11 % popusta na gotovinu za Valentinovo"
- "Valentinovo u Konzumu/Getrou/Lidlu/Ipercoopu/Metrou/Kauflandu! Najveći izbor prigodnih darova kojima ćete razveseliti vaše najdraže"
To uvezeno Valentinovo je po meni br. 1 travestija koja se najbrže degenerirala, od svih prigodničarskih dana u godini, jer jednostavno nema ikakvu alternativu drugog sadržaja osim brzopotezne mužnje para, Božić barem neki gledaju i na vjerski način. Jednostavno sažaljiva situacija. Kada vidim te gomile, uglavnom mužjakića kako uznevjereno tumaraju gradom sa ružama i aranžmanima koji na taj dan dosežu cijenu bicikla, zgužvani i gladni poslije posla, da "to obave".
To nije romantično i rekli vi što hoćete, to tak i jest.
Fašnik
Sam po sebi je u redu, pogotovo za dječicu. I ja sam se nekad, u ekstremno rijetkim napadajima kreativnosti, znao maskirati i pod izgovorom fašnika piti po ugostiteljskim objektima ili trgovima gradova.
Ali ovo kaj radi TV i svo ostalo klišeiziranje zna biti i groteskno, napose ako je politika tema fašničkih pošalica. Jer, koliko god puta viđeno, moramo se i dalje u TV dnevniku "smijati" na političare koji predaju ključeve gradova uz par fraza i pokušaje da budu duhoviti, haha vidi kako se Tonino Picula maskirao u gradskoj vijećnici Gorice, za popišat se  . Pa su od pamtivjeka i socijalizma, u povorkama uvijek nekakve grupe koje kao komentiraju politiku i nose transparente s riječima koje obavezno uključuju "Inflacija", "PDV", "Vlada", gaće na štapu, pa maska od Sanadera ili Bandića i sve je to jako smiješno. Pa Drele i Vicko Budilica intervjuiraju Svraku ili gradonačelnika ili Krampusa (ček' to je za Sv. Nikolu  ), a po novom sad zvončare i klepetaše imaju i Međimurje (vidjeh na Trgu BJ vidljivo netradicijske lažne proizvođače buke iz Domašinca) i Zagorje i Špišić Bukovica i Sitno Donje.... i sve to vrvi iz novina i vijesti i TV prijenosa i Marinela ili Lejdi se uvijek jave izravno u program da cijelu naciju uzdrhtalu od uzbuđenja obavijeste da je "u Rijeci sve spremno za karnevalsku povorku."
To je ipak samo fašnik.
Halloween
Korak niže od fašnika. Svaki izgovor za "Halloween party - nagrada za najbolju masku iz Scream 2 kupljenu kod Kineza" zlata vrijedi.
St. Patrick's
Specijalitet urbanih sredina. Ma Irci su, ku'iš, toliko cool da nije dosta kaj je njihov folk toliko bolji od našeg (da se razumijemo, nisam uopće protiv normalnog konzumiranja odličnih Dublinersa ili Poguesa dok ne preraste u fetišizam) - nego i idemo se sada ubit kao zvijeri u to ime na "Patrick's party-u" u Saloonu/Bestu/Gapu/Đuri - najbolji i najpijaniji folk step-poskakivač dobija JOŠ piva dok ne pukne" - jer "too je staraa navadaa Irskooga naro-daa  ...." Meni bi bilo neugodno da sam Irac, pa da me stranci na taj način percipiraju.
Nova Godina
K'o što rekoh u jednom davnom postu, najbolje mi je kad krenu dnevnička javljanja na Silvestrovo iz svih hrvatskih zabiti:
- "Kolegice Mirjana, kako je u Osijeku"
"Kolega Šprajc, dobra večer iz Osijeka koji se dobro spremio za najluđu noć (uff, dobro je da sam doznao tako važnu stvar da su spremniji nego za valjda JNA '91). Oni koji neće biti kući pred MALIM EKKRANIMA, Novu će dočekati na glavnom gradskom trgu, gdje je pripremljen bogati program, a građane će zabavljati Latino, Jelena Rozga, Mucalo i Spandau Ballet (treba nekaj zaradit kad propadne karijera, jeb'ga). Mnogi su se odlučili i na doček u nekom od gradskih restorana".
Fakat, kad krenu plakati i pozivi na dočeke, zatrpaju sve oglasne prostore i tramvajske stanice. Uvijek onako oblaporno naglašavajući "Neograničena konzumacija", "Bogat izbor jela, jedna čaša šampanjca" ili "Go-go dance show i DJ Drki, fruit table, coctails". Sve za 400 kunića 
Božić
Sve već davno rečeno i svi o tom nekaj imaju reći, pa preskačem.
Svadbe
Nije neki fiksni obljetnički dan u godini, ali mislim da sasvim spada u razna slična Majmunova. Obično najmanje uživaju mladenci, pogotovo ako se radi o osjećajnim urbanosima, koji sanjaju privatni party za frendove uz ambiental-house DJ-a i catering sendvičiće, a dobiju kume i strine iz šestog koljena i potkoljenice. Al mladenci na sve ionako najčešće pristaju, zbog obećanih para. Obično i na sve perverzije koje su ispočetka odbijali, ali roditelji stisli uz suptilne metode. I na skidanje podvezice zubima i umakanje noža u tortu uz stotine uvijek istih "gurni ga dublje" komentara iz publike koji su UVIJEK smiješni, baš kao i na band "Fortuna" koji "svira sve". "Ne, stvarno su bili odlični, svirali su i Magazin i Gibonnija...". Pa svi u vlakić ili u "ijujuuu" kolo, ili ona obavezna country "Oh, Susanna" gdje se provlačite ispod nogu i mirišete rit kuma Slavka u svakom krugu beskonačnog 15-minutnog Suzaniranja.
Pa "vi mladi uopće ne plešete" (dobro, više nisam ni mlad), pa obligatorni "kako ne znaš tetu Slavicu, pa ona te čuvala dok si bio mali" susreti s nepoznatim osobama koji su ti kao rod, pa gaženje partnerice po nogama dok odrađujete dvokorak na Olivera (ako ima sreće), pa na kraju utonuće u vlastite šake oko 3 ujutro i rezignirano srkanje gulaša koji više nema gdje stati jer - "ne možemo prvi otići, pa mi smo najbliži rod". I tak dalje.
Ali opet nasjednemo i uvijek nas neizbježno zakači barem neko od tih divota. Život je maskenbal.....
|
