|
Da se k'o prvo razmemo, u ovaj noćni sat neobaveznog kuckanja po tastaturi prije spavanja. Nemam ništa protiv toga kaj je engleski ušao u svakodnevni govor kao i svaki trend imperijalnih jezika, jer u Zagrebu se ionako šarafciger-ira, ajngemahtec-ira, firang-ira, luftmadrac-ira i grincajgira na veliko - a engleština je tek novo vrijeme i novi običaji. "OK", "cool", "gejmanje", "WTF", "Jesus", "ščendžaj mi" i sva čuda - predajem se.
ALI:
Kad se zahiri u iskrivljavanja, pogotovo u medijima, onda to može prerasti i u farsu. Dio ovoga ispod je i Igorov hunski otrovni jezik...
(U biti sam ovdje u ulozi najgrintavijeg Ispravljača, ali na ljutu ranu ljutu travu, moli'ću lijepo, već sam rekao da sebe ne isključujem iz svega što je ljudsko blabla  )
Dakle, više je vrsta debilnog ingliširanja koje prerasta okvire standardnog, no eto tek dvije za primjer:
a) Uvlakački ingliš
To je kad pretjerujemo s engleštinom i hoćemo biti veći Papa od Pape, plus kad se u susretu sa strancima istima uvlačimo u stranjsku guzu. Ono kad se strancu umjesto lijepo naški tvrdo DUbrovnik razvlači "DuhbrOuwneek" ili "Ajm from ZagrEb"(oba sa obligatornim angloameričkim "R"-om ko da je govornik naglo opekao jezik).
NIKAD mi NIJEDAN stranac iz bilo koje da je zemlje nije pokušao na hrvatskom izgovoriti ime svog rodnog grada ili grada u njegovoj zemlji. Zakaj se pak mnogi moji sunarodnjaci lome u struku i koji je to poriv uopće, englezo-govorećima iskrivljavat' na tobože "njihov" način naše vlastite zemljopisne i druge pojmove - NEMAM POJMA. Podučite ih radije od kuda ste, pa nek malo gimnasticiraju jezikom na "Črnčevec Bistranjski". Stranci dapače, vole kad se mogu malo preserucnuti pri povratku u S'Gravenhage i Oklahoma City, da su, eto, naučili i par riječi hrvatskog.
Uostalom, sto puta ste čuli "oh so fucking urban"-e voditelje na radijima, ne samo kad najavljuju nove "entry"-e na "chart"-u (naglašeni R je standard), nego i kad "yeah, talking with accent which doesn't actually exists, but it sounds cool". Tako je jedan specijalista uvlakaštine, uan-ou-uan rejdio stejšn DJ Phat (kao, coolerski za "fat"  ) Phillie, prošle godine mislim intervjuirao nekog starog crnca prvoborca R'B funk-hip hopa (Nile Rogers?), i to na nepostojećem slangu, koji je "Phat" napabirčioo sa hrpe hip hop CD-ova, od različitih rap narječja.
A glazbenik, da ispadne nadrealnije, dok mu naš poturica DJ uvaljuje kombinaciju i east i west coast-wannabe gangsta rap-ebonics "čuo sam negdje" cliche-a - lijepo odgovara pristojnim (književnim, ako takav postoji) sveameričkim neutralnim, "normalnim" naglaskom. U biti Debeli Fil nije svjestan da je to kao da mene kajkavca usred Amerike spopadne nekakav lokalac i počne mi uvaljivati gulaš sastavljen od istrijansko-prigorsko-ličko-imotsko-dubrovačkog dijalekta, koji je još površno skrpao sa festivala zabavne glazbe.
Kod nekih je pak potpuno drugačiji fenomen i blokada. Moj kum Ico npr. odlično zna engleski, ali ima averziju upravo od tog rasipanja znanjem engleskom i strancima (nesigurnost, inat?) uvijek uvali najgoru i najtvrđu balkanische varijantu ko ravno s vrućeg 'ercegovačkog kamena, u stilu "Vot du ju vont tu sej".
Što otvara novi fenomen, a to je da bilo gdje u svijetu da ste, kad čujete onu karakterističnu balkansku verziju ingliširanja ko odrezanu sjekirom, nepogrešivo znate da je to neko odovuda, odavle ili otale. Ako ga i ne prepoznam po njuški, što je čudo da ne, taj zavodljivi "vaj du ju kejm hier, aj džes vona tok vid ju" tarzan ingliš je najbolji znak za kidanje nalijevo :)
b) Krivo slovkanje samouvjerenih skraćenico-obožavatelja (valjda misle da tako ispadaju učeniji), npr. baš rečeni PI-TI-ES-PI ili BI-DI-PI - stalni specijalitet npr. vrlog novinara Šprajca i sličnih televizijskih talking headova, koji onda pučki pametnjakovići samo papagajski ponavljaju na kavama. PTSP je skraćenica za hrvatski "post-traumatski stresni poremećaj". Kad bi se slovkalo, to je onda hrvatski način slovkanja: PE TE ES PE jer je to sklepanica od hrvatskih riječi, ne znam kaj tu još uvijek nije jasno medijskom kokošarniku.
PTSD, on the other hand  je engleski "post traumatic stress disorder" i slovka se na engleski način, a "po Vuku" to zvuči kao PI-TI-ES-DI.
Odluči se Šprajc više za točnu varijantu, tvoj frankenstein od hrvatske skraćenice slovkane na engleski spelling način NE POSTOJI.
BDP je "Bruto društveni proizvod" i može se slovkati jedino kao BE-DE-PE (na našijenski način, ne kao BIDIPI jer nije skraćenica za ništa englesko).
GDP, on the other hand , znači "gross domestic product" i slovka se po engleski: "DŽI-DI-PI".
Dakle:
PITIESPI I BIDIPI ne postoje; Hloverka se jednom zadavila 122 000 puta PITIESPI-rajući ko razuzdana kokoš u onom svom talk show-u.
Zakaj za to uopće njurgam toliko - pa, počinju sad već i iritirati, s fascinantnom činjenicom kako baš nitko od njih, niti slučajno ne pogodi pravi način slovkanja - ikad.
Igor poručuje: vozite se onda ujutro na posao sa ZI-I-TI-jem a po osobnu si odite u EM-JU-PI, pa budite dosljedni, dragi ingliš slovkaroši.
|
