Cheesteeleeshte

srijeda, 17.01.2007.

Peticija za placeve

Dragi ZG gradonačelniče Milane B. i velecijenjeni ini Vaši pobočnici za.... /unesi pojam/
Znam da imate važnija posla, megaprojekte, stadione, business, Kraljice, Dinamo i sl. - no jedan od projektića bio je i Dolac - tj. popodnevna prenamjena istog u mjesto za mlade skatere, performere i sve to lijepo što podržavam.

E pa vezano uz SVE gradske placeve, jedan upit, jer i Vas kao su-placaša viđam vikendom (ključna riječ!) na Dolcu:
Za koga oni rade do (uglavnom) 14 sati?
Ja spadam u radno stanovništvo, imam još dosta godina pridonositi prirezom vašim projektima, a nadam se da spadam, skupa sa svim ostalim crnčiteljima u ovom gradu, u platežno najsposobnije građanstvo. Trgovcima se ja najviše isplatim. Imam obitelj, dakle i potrebe su tu.
E sad. Volim plac-eve. Nije kao nekad i nije sve domaće ali je još uvijek najveći izbor zelenjave, voća, sira putra vrhnja mleka jajec i krumpira. I se to ide u beli Zagreb grad. Ali NE i meni. Dok penzići i ostali platežno najNEsposobniji građani na tržnici polako prijepodne biraju koju će rumeniju od druge ne znam, japansku jabuku uzeti (a ne uzmu ni jednu) - ja sam osuđen na Konzum/Diona/GetroMetroBillaKauflandKerum večernju sparušenost. Na jabuke okusa stiropora i salatu koja izgleda kao ocvala stogodišnjakinja kad se probudi ujutro, na tu bezukusnu ofarbanu celulozu izmodeliranu u razne oblike...

A zašto?

Jer radim daleko poslije 14 sati. Jer mi svi platežno najsposobniji radimo do 15, 16, a oni koji rade u kvazi-zapadnjački amerikaniziranim poduzećima s brand managerima za cliping-marketing do 17 sati. Jer imamo male pauze za pojest nekaj na brzinu. Jer nemogu i ne stignem teglit cekere s drugog kraja grada brzinom munje nazad na posao i pod nos strankama stavljat poriluk, a sir držat na kvaki od prozora zimi, a ljeti na svom k.... da prostite.
Ja na plac mogu samo vikendom, i to još uglavnom Nedjeljom, kad se moram požuriti i nema spavanja - jer radi do 12.

Za koga radi plac u tjednu do 14 sati? Za penzionere i nezaposlene. Bujrum mašala. Doba 19. stoljeća je davno prošlo, žene većinom nisu domaćice i nakon šminkanja ne idu na plac i na kapuciner. Naše ženke crnče na poslu kao i mi mužjaci.

Mislite li zaista da se nakupcima, kumicama i škvadri s placa ne bi isplatilo da radi malo duže ili da ne radi od ne znam od koliko ujutro? Ja ujutro moram spremat sebe, klinca, borit se sa doručkom i otpeljat ga u vrtić, kao i deseci tisuća. Nismo supermeni da jurnemo do placa, pa teglimo sve nazad pa na posao. Smisao priče je nama otežati ili olakšati? Trenutno je sve olakšano našim dragim penzićima i nezaposlenima i drago mi je zbog toga. Ali imamo i mi neka prava ili želje, ne?

Ovom (budućom) peticijom molim za razumijevanje kad planirate razna popodnevna skateboardiranja i performanse umjetnika po placevima. Mogu valjda pričekati koji sat, jer Mi samo hoćemo pojesti nekaj pristojno i platiti to isto.

Vaš Nemetz

P.S. Bog ti sinko platio svakom slagatelju s ovim grintanjem koji ga proturi do nadležnih i raširi na pravi način, ja nisam vičan organizaciji, štandovima, prosvjedima i "rođo vid'ovo" proguravanjima. Unaprijed hvala.

Još jedan P.S. Gradskoj Upravi: ili imate možda "prijateljski" dogovor s trgovačkim lancima da i oni prodaju svoju celulozu koja se sa teškim zakašnjenjem dotumbala iz Moldavije i Hondurasa? Valjda ne.

- 12:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.