|
Opet me navukla tužna tema, a povod je zadnji slučaj pješakinje koja je potrčala za svojim psom (opet pas) i završila pod kamionom, te posljedično prepucavanje Jutarnji-Večernji oko novinarke Večernjeg koja je na licu mjesta slikala nesreću mobitelom, a Jergović krivo pokopčao, no to nije sada bitno...
M. Jergović je u svojoj kasnije (na njegovu sramotu) povučenoj kolumni doduše reagirao na prvu loptu, ne znavši da se na objavljenoj slici gdje mlađa dotjerana žena čučnuvši, slika masakr pod kamionom, radi o novinarki suparničkog lista. Te odmah napravio nadahnuti tekst kako je dotjerana "damica" (čak i donekle seksistička opaska, jer to što je "damica", tj. žena i kako izgleda, uzeto je kao otežavajuća okolnost), koja "neosjetljiva na svijet oko sebe fotografira mrtvu ženu koja leži ispod kamiona" i te će fotke slati "poznatima, prijateljima, suprugama i onima kojima se upravo udvaraju, građani će ih slati novinskim redakcijama, očekujući nagradu od 100 kuna i čast da im se ime nađe otisnuto na novinskoj stranici" - zapravo oličenje voajerskog, neosjetljivog društva u kojem živimo. I točno je rekao, iako je potpuno "promašio balun" kada je konkretna g-đa na službenom novinarskom zadatku u pitanju, a koja te fotke ionako nije objavila.
Ipak, htio bih još malo o važnijem, užem sadržaju onog što je rekao.
Jer, tu su bili i drugi.
"Ali lice ove damice, koja na prosuti ljudski mozak gleda s čudesnim mirom tratinčice, moglo je biti lice još dvadesetak ljudi, muškaraca, žena ili učenika obližnje škole, koji su priletjeli da fotografiraju mrtvo, kamionskim kotačima iskasapljeno ljudsko tijelo"
Svi oni mnozi koji i spremno konzumiraju sadržaje na kojima je prikazana ljudska nesreća, sa nekom naivnom, valjda praiskonskom fascinacijom i katarzičnim (valjda?) učinkom koji se proizvodi. Ja doduše jesam znatiželjan po prirodi i svašta sam vidio u životu te nisam toliko osjteljiv da ne mogu niti pogledati......no svakom tko u neku smrskanu olupinu željeza i krvi može sa iskrenom zainteresiranošću zuriti sat vremena, iskreno i od srca onda želim i da od toga dobije PTSP. Ozakonjena i Voljena na te pak sadržaje ima nula posto tolerancije, npr. Uostalom, kako bi se vi osjećali da u vas svi ti ljudi zure i fotkaju vas mobitelima kao čimpanzu u ZOO-u, a pola noge vam je popapao tramvaj?
Sjećam se da je u mlađe informatičko doba u Hrvata, od dječački oduševljenih frendova manje vičnih kompjuteru kojima je netko "snimio CD", kad bih kod njih došao, bio bombardiran "smiješnim" filmovima kako netko s biciklom pada niz provaliju ili s mosta, lančane sudare automobila, vlak koji raznosi pješaka na pruzi i sve ostale gadarije.
Onda su došli mailovi i grozomorni uredski spam filmići sa sličnim sadržajima. Sa Onim Koji Je Razuman Hunskoj Krvi I Kultnom Obožavanju Horror Filmova Unatoč napravio sam i dogovor da mi ne šalje te sadržaje i odajem istome priznanje da je riječ održao, već godinama. Uostalom, sam je imao priliku biti u neposrednoj blizini ne jednog događaja iz crne kronike ili npr. stati na cesti dok se dešavala automobilska nesreća sa razvojem događaja najsličnijim onoj nesreći iz Lynchevog filma "Divlji u srcu" (tko se ne sjeća Sheryl Fenn u filmu?), pa niti ne inzistira više....
Ima i onog sadržaja svih tih nezgoda koji se niti ne percipiraju kao nečija nesreća, au contraire. Svaki drugi televizijski klip bilo kojeg od "šaljivog kućnog videa" kvazi-smiješnog smeća i dan danas obiluje padovima, posklizavanjima, prijelomima, rasturima, naganjima i nabadanjima životinja, a sve uz onaj demonski u studiju umontirani smijeh i natapiranog američkog voditelja s razvučenim licem u kvaziprijateljsku grimasu. Što je "smiješno" u tome što je neki nespretni otac na rođendanu u najmanju ruku natukao kičmeni kralježak, je iznad moje percepcije....
Pa su osvanuli i cijeli internetski site-ovi (ili TV prodaje DVD-a) sa tzv. "gore" sadržajima, eksplicitnim nasiljem, nezgodama i nesrećama, krimi potjerama, prirodnim i inim katastrofama, neobičnim načinima smrti i sličnim turanjem nosa u tuđu nesreću.
Ja to osobno ne kužim. Mislim, tog poriva je uvijek bilo. Crna kronika je oduvijek bila najčitanija rubrika u novinama. U srednjem vijeku se na javnim likvidacijama i spektakularnim izvršenjima smrtnih kazni gdje su se glave odrolavale poput nogometnih lopti skupljalo na tisuće ljudi. Čitao sam i da je psihologija toga ne samo u "fala bogu da nisam ja" olakšanju, već i osjećaju katarze i lakšeg osobnog prihvaćanja pojma smrtnosti kroz eksplicitni prikaz iste.
Doduše, ima tu i gorih primjera i to ne tako davno, npr. likvidiravanje nacističkih kolaboracionista od strane bijesnih masa u poslijeratnoj Francuskoj, nisam vjerovao kada sam gledao dokumentarac "Ete 44" o tome... čudna je ljudska psiha i ljudske potrebe - ponekad.
Ipak, najgore je kada se mediji ne samo, kao i oduvijek, hrane tuđom nesrećom i tom meni još uvijek nejasnom, potrebom za detaljno informiranje istom, već tu zanemaruju i osnovne etičke norme. Poput poštivanja poginule ili ozlijeđene osobe ili njezine obitelji, iskorištavajući tehnologiju za što detaljniji i sofisticiraniji prikaz svih dubina ljudske nesreće, galerijama slika, filmovima, ekskluzivnim javljanjima a pogotovo javnim natječajima u kojima najsenzacionalnom čitatelju-suradniku (i voajeru) nude novac. Niti ratno izvještavanje i sve CNN ekskluzive se tu ni najmanje ne isključuju ili ekskulpiraju. Sve je to sličan eksploatatorski svjetonazor.
Toliko da se stvorila i voajerska kultura smrti i kod krajnjih korisnika, možda je to i bio cilj?
Sjećam se novinske fotke gdje su Palestinci likvidirali nekakvog "izraelskog špijuna" u Gazi, a dok se streljanje (kao psa, uz neku hrpu pijeska) dešavalo, stotine njih je bljeskalo mobitelima i kasnije ih unosilo lešu doslovce u facu, željeći prodrijeti valjda, u samu suštinu njegove nesreće.
Filozofsko pitanje: je li i fotka koja dokumentira to fotkanje posredna eksploatacija tog pogubljenika? Hm...
U svakom slučaju, za mene nema tu tobožnje dvojbe "je li tu prijeđena granica dobrog ukusa". Već je godinama u vezi javnog izlaganja ljudske nesreće prijeđena, ali se očito, kao i sve danas, prodaje. I stvara javni ukus ako hoćete, skupa sa svim "zavirite u svijet BB kuće" preporukama za lifestyle.
|
