|
Ima onaj kliše koji slušam od djetinjstva o tome kako treba raditi fizičke poslove da bi vidio kako je knjiga super stvar. Ona prijeteća s upirućim prstom "uči da ne bi kopao kanale". Kopao sam kanale (u vojsci), a od zadnjeg srednje i na faksu radio noćne smjene po proizvodnim pogonima, istovarivao kamione, nosio vreće, brao jagode preko student servisa a nisu mi ni mnogi poljodjelski poslovi skroz strani - tak da imam donekle titulus ne složiti se uvijek s tom tvrdnjom.
Ima raznih poslova. Uvijek umišljam da postoje i oni "dream jobs" neovisno o obrazovanju, po sistemu da je susjedova krava uvijek deblja. Ja osobno nemam nekih većih prigovora na vlastiti posao, osim da ne postoji posao iz snova a koji uključuje da imaš neposredno nadređenog šefa koji ti se stalno miješa u isti. Jedno isključuje drugo.
Ipak...
Kruno npr. našem malom društvu nikada do kraja nije uspio približiti svoj posao, tako da je opći konsenzus da za plaću gotovo 2 puta veću od moje na poslu drijema, igra kompjuterske igre i čeka da neka mašina kaže ping što bi rekao J. Cleese, ne bi li pozvao tehničare. I da, zabranili su im oblokavanje na poslu što je njega i poslovne kolege konsterniralo, a često se požali da nije "dobro spavao" na poslu, pa je umoran 
Sreo sam i jednog poznanika koji ima posebni ugovor s nekom zapadnjačkom avio kompanijom, tako da povremeno (10-ak puta godišnje) mora otići od New Mexica do Francuske procjeniti tehničko stanje aviona koje bi kupili, a veći dio godine se ljuljka na svom brodiću u Baškoj. Dobro potfutrani specijalac, štono bi rekli. I još bi mogao imati 12 hobija sa strane dobro plaćenog posla, npr. istraživati slijetanja NLO-a, obzirom da je svako malo u Roswellu, gdje jest avionsko skladište (idealni mikroklimatski uvjeti).
Kolega Šiljo npr. je urednik i ima radio emisiju u trajanju sat vremena tjedno, a ostatak vremena slobodan da dobro promisli i kontemplira o sadržaju iste. Uz to je i s pravom uzoran otac.
Jesu li to drim džobovi? Razum govori da jesu, no...
Baš smo ja i zelenokoži Hun komentirali kako je onaj krele sa CNN-a R. Quest imao u rukama posel iz snova, gdje su mu plaćali da isprobava luksuzne avione i hotele. A onda ga je policija pronašla usred noći u Central Parku s vrećicom meta-fenta-amfetamina, konopcem svezanim oko vrata i genitalija & dildosima u džepovima sakoa. Puk'o čo'ek? Da li svatko za kog misliš da mu sjajno ide ima neku kvaku 22 koju nosi na duši? Dobro, ovom je valjda bilo lijepo dok je trajalo :)
Nekada davno mislio bih da je i posao urednika u Playboyu san svakog nedozrelog muškarca, dok nisam pročitao sva Ribafisheva grintanja. Ili diplomatski posao, a opet nikad ne znaš....
No, obzirom da neovisno o profesiji, najčešće slušam jadikovke - je li to nešto u zraku ovih godina? Taj famozni stres o kojem svi pričamo, koji kvari i najbolji dream job?
Fakat ne znam je li i prije bilo stresa, jesu li naši starci to šutke gutali ili su ljudi jednostavno bili drukčije odgojeni? Ono, stroži društveni poredak (ne mislim na socijalizam) i neupitnija radna i životna etika, pa je sve, iako ukalupljenije, ipak sigurnije? Zgrada današnjeg sveučilišta je npr. prije 150-ak godina bez ikakve moderne mehanizacije napravljena za manje od godinu i po dana, a ona moderna staklena improvizacija od zgrade sadašnje sveučilišne knjižnice 15 godina....
Ili smo svi počeli glumiti Austrijance i (nesvikli na radnu etiku?) vrištati na svaki rok koji imamo za nekaj obaviti?
A propos kopanja i intelektualnog rada, znam više poznanika koji rade kao menadžeri ili direktori bankovnih poslovnica pa pucaju po šavovima, šefovi im imaju psorijaze ili si stavljaju kristale pod krevete, a alkohol i stimulansi su redovita praksa. Kolege odvjetnici pak lelulaju hitro ulicama bijeli u licu s mobitelom na obrazu, pecivo im viri iz džepova sakoa a kavu ispijaju stojećki kao Talijani u onim ekspres kapućinarcima. S tim da po mom minornom iskustvu Južna Europa, ma koliko kapitalistička bila, ima uvijek spreman onaj dlan koji okrene prema tebi s "Calma, calma".
Na Europskom prvenstvu u Portugaliji jedna je točiteljica piva u poluvremenu potpuno ignorirala žednu masu koja se valjala po rubovima šanka i tipkala poruku na mobitel, uz sitni cerek na izmjenu misli sa svojim supisateljem. Iako je pobjesnjela škvadra uglavnom kockaste provinijencije već htjela prodrijeti preko pulta i uhvatiti je za šiju, ova je spokojnim očima i maznim glasom samo zaustavljala dlanom sa "Calma calma".
Festina lente, rekli bi njezini preci Latini.
Osim žurbe, popularno je i "zapadnjačko" discipliniranje nadobudnih šefića, a o neplodnom sastančenju, često samo maski za nesposobnost istih, već sam na ovom blogu grintao. Ima li ljepše scene od one koju je na poslu doživljavala odabranica Hunsko-Ugarskog srca (istinita priča) kada je među službenicima šetao kapo-nadzornik i svakom tko je žvakao buble gume, šutke stavljao koš za smeće pod usta, uz eventualni suho procijeđeni "pljuni"?
To ponašanje ja zovem "desetarski sindrom". Bejzikli, ljudi koji iza sebe imaju eventualna životna dostignuća u čuvanju krda domaćih životinja, a uspjeli su svoj ambiciozan karakter uhljebiti u neku, makar i minimalnu rukovodeću funkciju. Poput desetara u vojsci. Isto, ili veće smeće od tebe, ali su mu priljepili crvenu trakicu na rame. Čin. Sveti gral ambicioznih. Ključ koji otvara sva vrata povampirenja. Toliko tužna, a toliko prisutna činjenica danas. U kurikulumima vite činovi se uvijek naglašavaju, a u modernim poduzećima uvijek iznova izmišljaju, još bolje ako je na engleskom. Bitno je samo da imaš nekog ispod sebe. Jer to onda ne samo da golica, nego i napokon ublažuje svu gorčinu dosadašnjeg bivanja na dnu hranidbenog lanca. I oslobađa kapacitete za komandiranje, da ne velim (anti)talente za isto. Koliko puta sam to iskusio na vlastitoj koži i kako to uvijek iznova uspješno pokvari snatrenje da je posao koji radiš blizu onog kojeg bi nazvali bogomdanim....
Baš zato mi se čini da je oslobađanje čovjeka ne nužno od rada, ali svakako od rada u zapovjednom lancu, ono čemu nikako da ova civilizacija doskoči. Laži o "timskom radu" u natječajima za posao su zapravo Potemkinovo selo skrivanja kulta subordinacije. Podijeli pa vladaj. Zlatno pravilo visokih šefova dobro primjenjivo i u kapitalizmu. I sam čika Sanader dobro iskorištava tu maksimu.
Dobro je znati nešto o poljoprivredi, a tek da istoj svane jednom u ovoj državi. Znam npr. mnoge koji bi posao mijenjali za neki voćnjak ili maslinik. No, materijalisti kakvi jesmo, jedino kada bi to bilo lukrativno i kada mi svi gradski mulci ne bi bili toliko odalečeni od svega vezanog za zemlju, da ne pričam manje ovisni o korporativnoj logici kojoj se pokoravamo....
P.S. Poruka za strinu, blog mi neda komentirati:
Ma sve u redu, strino. Nije ni moj komentar neka mudrost na koju mora biti odgovoreno....ionako u stvari po sitno dokoličarimo po ovim blogićima. A ja ne mogu dati odgovor na vlastitom blogu, jer kaže da sam "prijavljen admionistratoru zbog spama"(?). Kad i kako majci, ne znam.
Živila.
|
